politika

BiH ne želi biti ruski talac

Kada brani Daytonski sprazum Lavrov se nadovezuje na koncept „neutralnost s ruskim predznakom”.

Koliko god bile sporne vrijednosti koje promiče, koliko god bili strašni autokratski ili totalitarni vladari koje opslužuje, ruska/sovjetska diplomacija klasično je izrazito dobro pripremljena, vrlo efikasno šalje poruke, ali još efikasnije postavlja zamke onima koji misle da se s njome mogu nositi. Ministar Lavrov tako je u veljači 2017. tadašnju hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, profesionalnu diplomatkinju, navukao u vrlo neugodnu zamku, ponudivši joj u Münchenu, na marginama velikoga njemačkoga redovitoga sigurnosnog foruma, razgovor o rješavanju ekološkog problema, što ga Slavonskom Brodu stvara stara, zapuštena Zarubežneftova rafinerija u Bosanskom Brodu.

Zamka je bila jednostavna: rafineriju u Bosanskom Brodu treba tako rekonstruirati, da njeno pogonsko gorivo više ne bude mazut, nego plin, koji je u rafineriju moguće dovesti samo preko Save iz Slavonskoga Broda. Milorad Dodik, naime, blokira interkonekciju BiH na hrvatski plinovodni sustav i tako onemogućuje i izgradnju plinovoda od Bosanskog Broda do Sarajeva. Insistira na spajanju BiH na plinovodni sustav Srbije, što za BiH nije ni od kakve koristi, jer Srbiji nedostaje plina i za njene potrebe, a priča o Južnom, Turskom ili kakvom već toku, na dugom je štapu. U takvim uvjetima hrvatska predsjednica naivno je pristala na to da Hrvatska sklopi energetski protokol s Republikom Srpskom, pa da se stari produktovod, koji spaja dvije savske obale, iskoristi za dotok plina s hrvatske na bosansko – hercegovačku stranu.

I vještiji od Kitarović upadali su u ruske zamke

Pritom je Hrvatska zanemarila da je energetika pitanje središnje BiH države, a ne entiteta, pa je tim ugovorom de facto dovela u pitanje suverenitet BiH. Protokol je potpisan, šteta je počinjena, a kako to obično s Rusijom biva, koristi nema. Niti je uspostavljena dobava plina, niti je rafinerija rekonstruirana, niti je zagađenje u Slavonskom Brodu nestalo.

Uostalom, i daleko vještiji akteri, od bivše hrvatske predsjednice, upadali su u ruske zamke. Veljko Mičunović opisao je kako je bivšu Jugoslaviju namagarčila moskovska diplomacija. Neki projekt trebao je biti financiran sovjetskim novcem, ali u zadnji čas iz Moskve je došla promjena: umjesto sovjetskih banaka projekt su trebale financirati banke iz Istočne Njemačke. Ugovor je potpisan, a u to je vrijeme u SR Njemačkoj bila na snazi Halsteinova doktrina, koja je govorila da SR Njemačka, koja se smatrala reprezentantom suvereniteta cijele Njemačke, prekida diplomatske odnose i komunikaciju sa svim državama (osim SSSR-a), koje priznaju DDR. Ugovor s bankama iz DDR-a bio je via facti priznanje te države, a posljedica je bila prekid diplomatskih odnosa SR Njemačke sa SFRJ, koji je trajao sve do kancelara Brandta i njegove Ostpolitik.

Ruska diplomacija zna poslati i zastrašujuće poruke. Nedavno je Aleksandar Vučić od Vladimira Putina na dar dobio neku pušku koja je bila dio inventara dvora Aleksandra Obrenovića, do državnog udara u kome je ovaj svirepo smaknut, nakon što su urotnici iz vojske upali u njegov dvor. Tada je ta puška ukradena i izgubio joj se trag.

Kontekst državnog udara 1903. posve je jasan, proruske snage svrgnule su proeuropske Obrenoviće i na tron dovele proruske Karađorđeviće te pritom zatrle prozapadnu vladarsku lozu, a ta puška, proizvedena u Austriji, bila je dar nekome od predaka Aleksandra Obrenovića, nakon što je ovaj srpsku vojsku naoružao oružjem uvezenim iz Austrije. I diplomacija koja je pripremila poklon, i Putin, ali sigurno i Aleksandar Vučić jasno su razumjeli poruku.

„Branilac Daytonskog sporazuma“

Poruku, ministra Sergeja Lavrova, tvorca ideje o tome da bi Zapadni Balkan trebao biti formalno tampon između Rusije i Zapada, da bi Srbija na tom prostoru trebala imati vodeću ulogu u odnosu na Sjevernu Makedoniju, Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu te da bi te države, de facto, trebale biti pod ruskim utjecajem, formalno neutralne s ruskim predznakom, nije teško očitati. Naime, time što je u Sarajevo stigao na dan potpisivanja Daytonskog sporazuma, da se predstavlja kao branilac tog sporazuma i da govori o tome kako BiH ne smije biti međunarodni protektorat i da se Zapad ne smije uplitati u procese u toj državi, jasno se nadovezuje na koncept „neutralnost s ruskim predznakom”.

Činjenica da je posjet započeo susretom s Milordom Dodikom i vodstvom njegova entiteta, a da je u nastavku Lavrov primio i predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića, Dodikova partnera u pokušaju destabilizacije BiH, jasno govori tko je po ocjeni ruske diplomacije najvažniji faktor za ostvarivanje njihovih planova uvrštavanja BiH u tampon zonu „neutralnih država s predznakom”.Reklama

Još je jedan element simbolike, na koju uvijek valja biti pozoran kad je riječ o ruskoj diplomaciji i njenim porukama, sasvim sigurno ne slučajan. Posjet Lavrova Bosni i Hercegovini koincidira s održavanjem elektorskog kolegija u SAD, kojim je potvrđena izborna pobjeda Joea Bidena i najavljena skora inauguracija nove demokratske administracije.

Dolazak Lavrova u Sarajevo upravo u tom trenutku šalje poruku: na Balkanu se time što odlazi nekompetentna Trumpova administracija, koja je širom otvorila prostor na Balkanu za ruski utjecaj, ništa neće promijeniti.

Dragan Čović, kojem u Zagrebu naivno tepaju kao lideru europeizma i euroatlantizma u BiH, prostodušno je, kao i svojevremeno Kolinda Grabar Kitarović, uletio u zamku ruske diplomacije. Lavrov je odslušao njegovu litaniju o izbornom zakonodavstvu u BiH i javno je podupro njegove stavove. Time ih je diskvalificirao kod euroatlantskih partnera, a Čovića samo dublje uvukao u mrežu onih koji i inače imaju „popravni iz ruskog”.

Rusija nije doprinjela miru u BiH

Rusija nije sukreator Daytonskog mirovnog sporazuma i ničim nije doprinijela uspostavljanju mira u BiH. U vrijeme sklapanja Daytonskog sporazuma ona je bila država koja se pokušavala demokratizirati i otvoriti, a Putinova vladavina sve je to poništila. Putinov režim ničim nije obvezao Bosnu i Hercegovinu, a njegova diplomacija niti se ne trudi prikrivati pristranost prema onima u BiH koji sustavno rade na rastakanju te države.

Time što su dvojica članova Predsjedništva BiH odbila susret s Lavrovom, BiH ne riskira ništa, jer ništa niti ne bi dobila od ruske diplomacije i politike, niti od Lavrova, niti od Putina. S druge strane, ovog je puta bosansko – hercegovačka politika poslala poruku ruskoj diplomaciji: BiH zna gdje joj je mjesto. Razumije da tekovina Daytona nije trebala biti podjela na dva entiteta, nego pripadnost Bosne i Hercegovine euroatlantskom svijetu, odnosno, prije svega, miljeu Europske unije. Dvojac iz Predsjedništva BiH pokazao je i da razumije povijesni trenutak, jer uspostava Bidenove administracije donosi promjene u globalne odnose, a Rusija, zemlja trećeg svijeta, koja trguje samo energentima, sirovinama i oružjem, koja je u ozbiljnoj krizi, i ekonomskoj i legitimacijskoj, prije ili poslije ionako će se morati povući s Balkana, kako bi istražila zaštitu nekih svojih ugroženih strateških pozicija koje su joj daleko važnije.

A kako to obično biva, ruski saveznici, od Čovića, preko Dodika do Vučića, bit će prepušteni svojoj sudbini. Nema nikakvog razloga da Bosna i Hercegovina postane ruskim taocem, kao što je to Vučićeva Srbija.

Izvor

Show More

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close