politika

Biden Izraelu i Palestini, predstava se mora nastaviti

Sada je red na Bidena da oživi mirovnu procesiju.

  • Marwan Bishara

Prošla je godina otkako su predsjednik Donad Trump i njegov drug izraelski premijer Benjamin Netanyahu objelodanili „sporazum stoljeća“ svojim pristalicama i finansijskim pokroviteljima.

Njihov plan je zamislio Izrael, sa nepodijeljenim Jerusalemom kao glavnim gradom, koji vlada nad historijskom Palestinom i ima potpunu kontrolu nad širokom mrežom jevrejskih naselja na palestinskim teritorijama.

Ovaj predloženi mirovni plan je bio prevara, koju su osmislili Trumpovi poručnici da odobrovolje Izrael i udovolje njegovoj konzervativnoj evangelističkoj bazi.

Ovaj „sporazum“ uopšte nije bio sporazum, jer se o njemu nije pregovaralo sa stranom koje se on tiče, Palestincima.

Krajnje kratkovid, on je također prekršio međunarodni zakon, prekinuo sa dugogodišnjom američkom politikom i principima i uništio šta god je ostalo od vašingtonske pogodnosti kao posrednika.

Ali bio je u skladu sa Trumpovom evidencijom podržavanja izraelske vojne okupacije i legitimiziranja njegovih ilegalnih naselja dok vrijeđa Palestince i delegitimizira njihovu borbu za slobodu.

U 2017. je Trumpova administracija priznala Jerusalem kao izraelsku prijestolnicu. Premjestila je američku ambasadu iz Tel Aviva u Jerusalem i zatvorila ured Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) u Washingtonu naredne godine.

Globalna šutnja

Također je zamrznula sva sredstva za UNRWA-u, UN-ovu agenciju koja podržava milione Palestinaca koji žive kao izbjeglice i izašla je iz UN-ovog Vijeća za ljudska prava (UNHCR) i Organizaciju UN-a za obrazovanju, nauku i kulturu (UNESCO) pod izgovorom predrasude prema Izraelu u pogledu njegovih politika u okupiranoj Palestini.Reklama

Nažalost, Kongres je bio većinom tih, kao i veći dio ostatka svijeta, uključujući i arapski svijet. Iako su mnogi oštro odbacili Trumpove postupke u vezi Palestine, uradili su malo ili ništa da ga zaustave, zbog straha od odmazde.

Dugo prije nego je osvetnička Trumpova administracija počela bilježiti imena onih koji nisu htjeli podržati njene politike u Kongresu, kao nasilnik, „zabilježila je imena“ država koje nisu podržale njene izraelske politike u UN-u.

Trumpova administracija je nastavila cinično iskorištavati ambiciju ili ranjivost vlada Ujedinjenih Arapskih Emirata, Bahreina, Sudana i Maroka da ih podstakne da normaliziraju odnose sa kolonijalnim Izraelom uprkos njegovom stalnom napadu na Palestince i protiv volje njihovih naroda.

Slabost arapskih režima

Preokret dugogodišnje konvencionalne mudrosti da je palestinska država preduslov za arapsku normalizaciju iznio je na vidjelo krajnju slabost arapskih režima i učinio svaki mirovni proces suvišnim.

Zašto bi Izrael pregovarao sa Palestincima ako može diktirati svoje uslove njima; zašto ići ka kompromisu kada je ratobornost nagrađena sa dodatnim ustupcima?

Tako je mirovni proces proglašen mrtvim. Opet! Proglašen je mrtvim i nakon što ga Clintonov samit u Camp Davidu 2000. nije uspio spasiti; nakon što ga Mapa puta Georgea W. Busha nije uspjela oživjeti, i nakon što je Obamina administracija odustala od njega.

Nažalost, sa svakom osmrtnicom, izbijalo je nasilje u frustraciji dok je Izrael pokretao vojne kampanje uključujući dvije velike ofanzive na Gazu. Kada je djelovao iz osvete, ili „da pokosi travu“, tj. da sreže Palestince do željene veličine, izraelska agresija je vodila do nereda i smrti hiljada ljudi.

A ipak, nema odustajanja od spektakla; nema puštanja diplomatske šarade koja je, zapravo, ubila dvodržavno rješenje, dozvolivši Izraelu da produbi svoju vojnu i civilnu ukorijenjenost u potencijalnoj palestinskoj državi.

Mirovni proces je mrtav; živio mirovni proces.

Jer sada je Bidenov red da oživi mirovnu procesiju.

Bidenova obećanja

Njegova administracija je obećala da će se pozabaviti nekima od pogreški Trumpovog pristupa tako što će popraviti odnose sa PLO-om, ponovo otvoriti američki konzulat u Istočnom Jerusalemu i ponovo finansijski pomoći Palestinsku samoupravu (PA) da bi se predstava mogla nastaviti.

Ovaj potez je za pohvalu i sigurno će biti pozdravljen svuda, osim možda u Izraelu, gdje vlada koju predvodi Netanyahu nastavlja prihvatati sve za što se zalaže Trump, a protivi se svemu za što se zalaže Biden.

Zato je krajnje vrijeme da američki predsjednik isključi ovog korumpiranog izraelskog premijera, protiv kojeg je podignuta optužnica za uzimanje mita, prevaru i kršenje povjerenja. I koji je, kao i Trump, potkopavao izborni proces zbog čiste lične koristi i slave.

Netanyahu je u suštini zauzeo Trumpovu stranu tokom izbora i držao je zajedničku sliku s Trumpom na svom zvaničnom Twitter profilu, dugo nakon što je njegova rulja napala Kapitol.

Biden se sigurno sjeća kako je Netanyahu, nepristojno i protiv svakog protokola, podstaknuo Kongres protiv Obamine administracije u vezi iranskog nuklearnog pitanja.

Netanyahuova provokacija

Predsjednik također mora odgovoriti na najnoviju Netanyahuovu provokaciju najavljivanja nove ekspanzije naselja uoči njegove inauguracije, govoreći protiv ilegalnih izraelskih naselja, kao što je radio u prošlosti.

Da ne zaboravi kako ga je Netanyahu lično ponizio kada je posjetio Jerusalem 2010. da ponovo započne mirovni proces, najavivši dramatične nove planove za ilegalno širenje naselja u Istočnom Jerusalemu.

Ako, kako se očekuje, riječi ne budu djelovale, SAD mora djelovati da cenzuriše Netanyahua ili njegovu moguću zamjenu nakon izbora u martu.

Ako on zaista želi obnoviti američki diplomatski kredibilitet, Biden mora biti spreman iskoristiti finansijsku i vojnu pomoć Izraelu, koja čini više od polovine ukupnog američkog finansiranja stranih država.

Van pameti je što izgleda Biden misli da bi takav korak bio „van pameti“ kada je to jedini praktični način da se Izrael natjera da okonča okupaciju i spasi ga od njegovih najgorih demona.

Vašingtonska prednost

Upotreba takve prednosti ne potkopava savez; pomaže da se on spasi prije nego što bude prekasno. I to se ne odnosi samo na američko-izraelske odnose. Biden mora iskoristiti vašingtonsku prednost nad Saudijskom Arabijom da okonča rat u Jemenu, i upotrijebiti tu prednost s Egiptom da okonča kršenja ljudskih prava tamo itd.

Isto tako, ako Biden odbije upotrijebiti vašingtonsku prednost, Izrael će nastaviti produbljivati svoju okupaciju i kretati se dalje udesno, čineći svako rješenje bilo koje vrste nemogućim bez većeg nasilja.

Bidenova administracija treba odbaciti pretvaranje da 40 milijardi dolara američke vojne pomoći za Izrael štiti njegovu sigurnost i ublažava njegovu poziciju kada evidencija pokazuje da samo štiti njegovu okupaciju i pooštrava njegov stav.

Korištenje istih prokletih politika iznova već duže od pola stoljeća i očekivanje drugačijih rezultata zaista je ludo.

Istini za volju, regija Bliskog istoka je u takvom previranju, tako da možda ne postoji geopolitičko opravdanje ili strateški interes zašto bi Biden trebao uložiti veliki kapital u Palestinu.

Ali postoji moralni imperativ koji se više ne može zaobići ili ignorisati. Onaj koji prihvata Demokratska stranka i veći segmenti američke jevrejske zajednice.

Vašingtonska bezuslovna podrška za Izrael došla je s velikom cijenom za Palestinu u pogledu brojnih kršenja ljudskih prava, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, u obliku aparthejdnog sistema, koji se širio za vrijeme republikanaca i demokrata.

Ako se predstava mora nastaviti, treba zauzeti drugačiji, samopouzdaniji pristup zasnovan na poštenju i zdravom razumu; onaj koji, za početak, priznaje potrebu za jednaka prava među jednakim brojem Jevreja i Palestinaca koji sada žive između rijeke Jordan i Sredozemnog mora.

Ako je zaista ozbiljan u vezi mira prije nego procesa, Biden bi trebao jasno dati do znanja Izraelcima i Palestincima pred izbore, da će SAD stajati s onima koji se zalažu za slobodu i pravdu za sve, a ne za nekolicinu.

Izvor

Show More

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close