Philip Giraldi
Na prošlonedeljnom mirovnom skupu Rage Against the War Machine u Washingtonu nije nedostajalo govornika koji su osudili licemjernu vanjsku politiku Bajdenove administracije, koja u suštini procjenjuje svaku nasilnu akciju koju poduzmu Sjedinjene Države i njihovi prijatelji kao dobra po definiciji, dok sve što rade rivali ili konkurenti, koji se ponekad zgodno nazivaju „neprijatelji“, kao „zlo“. U trenutnom kontekstu Ukrajine i Rusije, gdje su SAD uključene u proxy rat, govornici su mogli citirati i uporediti zastrašujuću listu američkih oružanih intervencija širom svijeta od završetka Drugog svjetskog rata.
Ni Rusija ni bilo koja druga nacija ne dolaze ni blizu Sjedinjenih Država u smislu konstantne ratobornosti, sukoba koji jedva da odražavaju bilo kakav stvarni vitalni nacionalni interes ili neposrednu stranu prijetnju. Bacite u rezervoar više od 800 američkih vojnih baza raštrkanih širom svijeta i rastući budžet za odbranu veći od onih u sljedećih devet nacija zajedno, uključujući Kinu i Rusiju, i čitatelj će dobiti neku ideju o pravom problemu: Sjedinjenim Državama je postala nacija koja se najbolje opisuje kao ratna država. Tamo novac od poreza ide neproporcionalno, a korupcija koju hrani proizvodi spremnost da se upusti u „još jedan rat“ od strane umažene, zaštićene i bogato plaćene političke klase koja zauzvrat podržava pokolj ogromnom većinom.
Nekoliko govornika prošle sedmice je kao pravi problem navelo i medije, koji su nekada pokušavali da razotkriju laži i podmetanja vlade, a sada su postali partner Bijele kuće u oblikovanju i promoviranju preferiranog narativa. Također treba istaći da je taj medij u velikoj mjeri demokratski po pitanju vlasništva i simpatija, toliko da je sarađivao u nastojanjima da se Donald Trump i njegovo osoblje etiketiraju kao “ruski agenti”.
Ponekad se ova promocija određene tačke gledišta najbolje postiže šutnjom, tj. ne dijeljenjem ili praćenjem priče. Gotovo da nije bilo izvještavanja o prošlosedmičnom mirovnom skupu, iako je među govornicima bilo nekoliko poznatih javnih ličnosti, od kojih su tri bivša kongresmena. Isto tako, osim kratkog spominjanja u The Washington Postu , u glavnim medijima gotovo da nije bilo praćenja pažljivo istražene i dokumentirane istrage Seymoura Hersha o uništavanju plinovoda Sjeverni tok od strane Sjedinjenih Država, skrivene iza uvjerljivog poricanja tajna operacija izvedena prošlog septembra.
Većina štampe je ignorisala jasnu istražnu liniju prvog dana kada je eksplodirao gasovod na koji je Bela kuća ranije upozoravala da će „učiniti nešto” da zaustavi Severni tok i da je imala i sredstva i motiv da sprovede svoju pretnju. . Isto tako, nakon što je izbila priča o Hershu i Rusija je tražila i dobila saslušanje u kojem su profesor Jeffrey Sachs i bivši oficir CIA-e Ray McGovern svjedočili pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih naroda o pokretanju istrage o ovom pitanju, američki mediji su ignorirali priču u večernjim vijestima i učinili nemojte ga pratiti sljedeći dan ili naknadno.
Velika priča o tome šta su ratni zločini počinjeni i protiv protivnice Rusije i NATO saveznice Njemačke i koja je imala potencijal za nuklearni sukob tako je nestala, ali SAD i njihova propagandna mašina još nisu gotovi. Bijela kuća je predvidljivo negirala bilo kakvu ulogu u uništavanju cjevovoda, a potpredsjednica Kamala Haris pokušala je da preokrene situaciju tako što je na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji izjavila da je Rusija kriva za “zločine protiv čovječnosti”. Ona je to tvrdila
“Prvo, od početka ovog ničim izazvanog rata, svjedočili smo kako se ruske snage upuštaju u užasna zvjerstva i ratne zločine. [Oni] su sprovodili široko rasprostranjeni i sistemski napad na civilno stanovništvo – stravična djela ubistva, mučenja, silovanja i deportacije. Ubistva u stilu egzekucije, premlaćivanje i strujni udar. Ruske vlasti su nasilno deportovale stotine hiljada ljudi iz Ukrajine u Rusiju, uključujući i djecu. Oni su okrutno odvojili djecu od njihovih porodica.”
Haris je zaključio da „moramo da nastavimo da „snažno podržavamo Ukrajinu… koliko god bude potrebno!” Moglo bi se primijetiti da Haris nije bila u stanju da osigura stvarne američke granice tokom više od dvije godine, tako da bi “koliko je potrebno” po njenom računanju moglo doći do 2050-ih. I jedva da je poznata po svojoj sposobnosti da razazna šta je istina, a šta nije. Možda je dodala začin svojoj priči šaleći se kako mora da drži Vladimira Putina i njegovu vladu do kasno u noć da smišlja nove zločine.
Joe Biden je udvostručio Harrisove primjedbe u govoru u Varšavi nekoliko dana kasnije, izrečenom po povratku sa kijevske fotografije s čovjekom kojeg voli više od bilo koga drugog, Volodimirom Zelenskim, gdje je omalenom komičaru dao još pola milijarde dolara novca američkih poreskih obveznika i obećao da SAD nikada neće odustati dok Rusija ne bude poražena. On je Zelenskom donekle hiperbolično prokomentarisao da nakon godinu dana borbe „…Ukrajina stoji. Demokratija stoji. Amerikanci su uz vas i svijet je uz vas.”
Bajden je rekao Poljacima neposredno prije 24. februara godišnjice sukoba u Ukrajini da je to pravedan rat koji suprotstavlja “demokratiju” i “totalitarizam”. Žudnja ruskog predsjednika Vladimira Putina za zemljom i moći samo je ujedinila demokratije širom svijeta.
“Nije samo Ukrajina bila testirana. Cijeli svijet se suočio s vječnim testom… A pitanja sa kojima se suočavamo su jednostavna koliko i duboka: da li bismo odgovorili ili bismo pogledali na drugu stranu? Godinu dana kasnije, znamo odgovor. Mi smo odgovorili. Bili bismo jaki, bili bismo ujedinjeni i svijet ne bi okrenuo na drugu stranu.”
Pokazujući da je zabluda dvostranačka, Bajdenovu posjetu Kijevu pratila je grupa republikanskih kongresmena koji su ponovili taj podvig i otputovali u Ukrajinuda se maze Zelenskom u njegovoj predsedničkoj palati sledećeg dana. Pitamo se ima li još nekoga “kod kuće” koji pokušava ublažiti ogromnu otrovnu izlivu koja će, izgleda, progutati Ohajo? Moglo bi se zapitati odakle federalnoj vladi SAD-a ovi idioti? Plesati okolo uz melodiju sukoba koji je mogao biti dogovoren i završiti na ivici nuklearnog rata koji bi najvjerovatnije uništio planet je „test za vjekove?“ A ko plaća ova beskorisna putovanja u kongrese? Šteta je što se ovo ne dešava samo u istočnoj Evropi. SAD trenutno sarađuju s Francuskom u onome što izgleda kao da će postati još jedna vojna intervencija na vječno nestabilnom Haitiju i, naravno, Kina je također na licu mjesta.
A tu je uvijek i Bliski istok, gdje Izrael ima koristi od “gvozdenih” obaveza i retorike “neraskidivih veza” iz Washingtona. Kada Izrael naredi “Skoči!” Bidenov režim samo pita “Koliko visoko?” Budući da mediji izbjegavaju bilo kakvo provokativno izvještavanje o jevrejskoj državi, koliko Amerikanaca zna da je samoproglašeni ambasador cioniste Joea Bidena u Izraelu Tom Nides upravo dao premijeru Benjaminu Netanyahuu zeleno svjetlo za napad na Iran uz podršku SAD-a za bilo koju poduzetu akciju? Nides je prošle nedjelje na Konferenciji predsjednika glavnih američkih jevrejskih organizacija u Jerusalimu rekao da „ Izrael može i treba učiniti sve sa čim treba da se nosi [u vezi s Iranom] i mi im čuvamo leđa .”
Već postoji presedan jer je Izrael u stvari više puta napadao susjednu Siriju bez ikakvog komentara Washingtona, koji zapravo ima trupe smještene u toj zemlji koje kradu sirijsku naftu. Washington se nije protivio ni kada je izraelska vojska upala u dva palestinska kampa tokom prošlog mjeseca, ubivši 10 odnosno 11 civila i ranivši više od 100 drugih. Kako bi postavila pozornicu za ono što slijedi u vezi sa odnosom pasa, nakon što je Izrael 29. januara udario u odbrambeni kompleks u Iranu , Bidenova administracija je sugerirala novinarima da je izraelski napad dio novog „zajedničkog napora ” od strane Washingtona i Jerusalema da obuzda nuklearne i vojne ambicije Teherana . Državni sekretar Tony Blinkenelaborirao je smjenu sljedećeg dana, pri čemu nije ponudio nikakvu kritiku ili zabrinutost za destabilizujući potencijal štrajkova, a kamoli osudu. Umjesto toga, branio je izraelski napad, rekavši
„[Veoma je] važno da nastavimo da se bavimo i da radimo protiv različitih akcija u kojima se Iran angažuje širom regiona i šire koje ugrožavaju mir i bezbednost.”
Nidesov komentar otkriva da on ne zna ko pravi probleme na Bliskom istoku. Također potvrđuje da će Bijela kuća podržati Izraelce čak i ako postoji vojna akcija koju započne Izrael koja nanese ozbiljnu štetu interesima SAD-a. To nikoga ne bi trebalo da čudi jer su prva tri zvaničnika Stejt departmenta Jevreji, kao i prva dva u štabu nacionalne bezbednosti, šef unutrašnje bezbednosti, direktor nacionalne obaveštajne službe, zamenik direktora CIA-e i predsednikov šef of Staff. Promjena politike, jer to je ono što jeste, također daje Izraelu zeleno svjetlo da nekažnjeno napadne iranske ciljeve. Nides je također naveo da su Sjedinjene Države obećale da će uskratiti nuklearno oružje Iranu, implicirajući da će, ako vjeruje da je takav razvoj događaja neizbježan, uništiti objekte koji se koriste za stvaranje ili skladištenje oružja. Također je napomenuo da SAD neće ulaziti ni u kakve moguće pregovore s Iranom sve dok prodaje oružje Rusiji. Iako Nides nema problema sa slobodnim ubijanjem palestinske djece, on je prilično nefleksibilniji kada su Perzijanci na neki način umiješani, govoreći da
“Iranci daju dronove Rusiji i ti dronovi ubijaju nevine Ukrajince. Danas nema šanse da se vratimo za pregovarački sto.”
Pa šta imamo? Sjeća li se neko čuvenog citata koji se pripisuje britanskom državniku Lordu Palmerstonu, da „Narodi nemaju stalne prijatelje ili saveznike. Oni imaju samo trajne interese.” Sjedinjene Države, jedinstveno, izgleda da čak i nemaju interese, osim što podilaze različitim biračima i grupama koje su kupile ili potajno stekle kontrolu nad političkim sistemom i medijima. Dakle, američka javnost, sada manje sigurna i prosperitetna nego ikad nakon Drugog svjetskog rata, ostaje u mraku o tome šta je važno i laže se o gotovo svemu. Zato smo u Ukrajini na ivici uništenja i robovi smo posrednicima moći koji mrze Rusiju i favorizuju Izrael iznad svih nacija. Bijes protiv ratne mašinerije neće donijeti mnogo koristi ako nismo u stanju prvo shvatiti ko nas zajebava, a zatim razviti hrabrost da to zaustavimo. Početi sa presecanjem trenutne veze koja veže Ukrajinu i Izrael bio bi dobar početak nakon čega bi došlo do dovođenja trupa kući sa skoro svih strana. Još bolje bi bilo suditi službenicima Bajdenove administracije koji su pokrenuli ilegalni rat uništavanjem Sjevernog toka i stavljanjem u zatvor. Da, svaki od njih u zatvoru bez uslovne slobode, počevši od samog promrmljanja Joea.
