svijet

Ajatollah Hamenei : Cionizma neće dugo trajati

Dan Kuds 22. maja 2020

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

Svaka hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova: Mir i blagoslov Njegov Muhammedu, njegovoj čistoj porodici, njegovim izabranim ashabima i svima onima koji ih slijede do Sudnjega dana.

Pozdravljam svu muslimansku braću i sestre širom svijeta i molim Boga da prihvati njihovu pokornost tokom svetog mjeseca ramazana i unaprijed im čestitam predstojeći Ramazanski bajram, te zahvaljujem Bogu Uzvišenom na blagodati da prisustvujem ovoj gozbi Njegovoj.

Danas je Dan Kudsa.  Dan koji je zahvaljujući mudroj inicijativi imama Homeinija, spona za sve muslimane i potlačene ljude svijeta u njihovoj jednoglasnoj brizi za Kudsi Šerif i podršci Palestini. Ovaj je dan u nekoliko prethodnih desetljeća ispunjavao tu ulogu i tako će biti  i ubuduće, ako Bog da. Nacije su prihvatile Dan Kudsa i obilježavale ga kao prvorazrednu obavezu, dužnost podizanja palestinske zastave slobode. Glavna politika svjetske arogancije i cionizma jest to da  palestinsko pitanje u umovima muslimanskih društava izblijedi  i ode u zaborav. I najnužniji zadatak je boriti se protiv ove izdaje koju su počinili neprijateljski politički i kulturni plaćenici u samim islamskim državama. I, zbilja, čast, sampouzdanje i rastuća mudrsot muslimanskih naroda neće dopustiti da jedno tako golemo pitanje kakvo je pitanje Palestine bude prepušteno zaboravu. Makar  Amerika i druge hegemonističke sile zajedno s njihovim regionalnim lakejima potrošili na to sav svoj novac i snagu.

Prije svega, ovo je podsjetnik na veliku tragediju uzurpacije palestinske države i formiranja cionističkog karcinoma na njenoj teritoriji. Među ljudskim zločinima bliže prošlosti, ne postoji zločin ove veličine i intenziteta. Uzurpacija zemlje i definitivno protjerivanje ljudi iz njihovih domova i s pradjedovskih topraka i imetaka, uz najgnusnije oblike ubojstava i zločina,  uništavanje baštine;  i generacijama i desetljećima neprekidno povijesno ugnjetavanje, uistinu je novi rekord ljudskoga zvjerstva i sotonstva.

Glavni krivac za ovu tragediju su zapadne vlade i njihova sotonska politika. Na dan kada su države pobjendice Prvog svjetskog rata na Pariškoj konferenciji među sobom dijelile zapadnoazijsku regiju, to jest azijski teritorij Osmanskog carstva, kao najvažniji ratni plijen, više nego ikad su osjetile potrebu za bila im je potrebna sigurnom bazom u srcu regije kako bi osigurala njihova stalna dominacija. Dugi niz godina ranije  Britanija je pripremala teren za Balfourov plan, a u saradnji s  jevrejskim plutokratima pripremila je novotariju pod imenom cionizam. I sada, (nakon Prvog svjetskog rata), počela je i praktična priprema terena. Od tih godina nadalje postepeno su sklapali kockice pripremnog mozaika, da bi na kraju, nakon Drugog svjetskog rata, iskoristili nepažnju vlada regije i proglasili vještački cionistički režim i državu bez naroda. Cilj je najprije bila palestinska nacija, a potom i sve nacije u regiji.

Pogled na kasnije događaje u regiji pokazuje da je glavni i neposredni cilj zapadnjaka i židovskih poduzetnika u uspostavljanju cionističke države bio uspostavljanje stalne baze prisutnosti i utjecaja u zapadnoj Aziji i omgućavanje bliskog pristupa za intervencije i nametanje prevlasti nad  zemljama i vladama u regiji. Tako su ovu vještačku tvorevinu i uzurpatorski režim opremili svim vrstama opreme i oruđa – i vojnim i civilnim – čak i nuklearnim oružjem, a u svoje planove uključili su i širenje te kancerogene mase  od Nila do Eufrata.

Nažalost, nakon prvotnog otpora koji je u nekim slučajevima bio i zadivljujući,  većina arapskih država postepeno se predala. Posebno nakon što su se u ulozi glavnog skrbnika uključile Sjedinjene Države, te su rapske države – zaboravljajući na svoje ljudske, islamske i političke dužnosti, kao i na svoju arapsku gorljivost i ponos –  predale se lažnim nadanjima i pomogle ostvarenju  neprijateljskih ciljeva. (Sporazum) Camp David je jasan primjer ove gorke istine.

Nakon nekih nesebičnih napora u prvim godinama, i borbene grupe postepeno su se okretale beskonačnim pregovorima s okupatorom i njegovim spozorima, napuštajući onu liniju koja je mogla dovesti do  ostvarenja palestinskog ideala.  Pregovori sa Sjedinjenim Državama i drugim zapadnim vladama, kao i s bezličnim međunarodnim forumima, gorko su i neuspješno iskustvo za Palestinu. Mahanje maslinovom grančicom u Generalnoj skupštini UN-a rezultiralo je samo štetnim ugovorom iz  Osla i na kraju dovelo do tragične i poučne sudbine Yassera Arafata.

Pojava islamske revolucije u Iranu otvorila je novo poglavlje u borbi za Palestinu. Od prvih koraka, to jest  protjerivanja cionističkih elemenata koji su za vrijeme Taghuta Iran smatrali jednim od svojih sigurnih utočišta, predaje neslužbenog veleposlanstva cionističkog režima predstavništvu Palestine i obustavljanja isporuke  nafte do velikih poduhvata i opsežnih političkih aktivnosti –  sve to je doprinijelo nastanku “Fronta otpora” u cijeloj regiji. U srcima je buknula nada u rješenje problema. Pojavom Fronta otpora cionističkom režimu postajalo je sve teže – i, naravno, bit će mu mnogo teže u budućnosti – ako Bog da – ali napori spoznora režima, na čelu sa Sjedinjenim Državama, također su se snažno intenzivirali. Pojava vjerujućih, mladih i samoprijegornih  snaga Hezbollaha u Libanonu i formiranje snažno motiviranih skupina Hamasa i Islamskog džihada unutar palestinskih granica zabrinuli su i usplahirili  su ne samo cionističke vođe, već i Sjedinjene Države i druge zapadne militante. Stoga su se na samom vrhu njihove agende, odmah iza svakovrsne potpore okupatorskom režimu, našle aktivnosti vrbovanja pristaša u regiji i u arapstih opsežnih aktivnosti danas je vidljiv u ponašanju i govorenju nekih arapskih vođa i plaćenih izdajnika u liku poltičkih i kulturnih aktivista.

Danas na obje strane bojnog polja svjdočimo raznovrsnim aktivnostima, s tim to što je Front otpora sve moćniji,  ulijeva sve više nade i prvilači sve više elemenata moći, dok s druge strane Front nepravde, nevjere i arogancije postaje sve isprazniji, očajniji i slabiji. Ovu tvrdnju jsno potkrijepljuje činjenica da je  cionistička vojska, koja se nekad smatrala nepobjedivom i nezaustavljivom i bila u stanju za dva zaustaviti veliek vojske dviju država odjednom, sada primorana povući se dobvoljačkim snagama u Libanonu i Gazi te priznati poraz.. Međutim, bojno je polje  vrlo opasno i promjenljivo te iziskuje stalnu pažnju. A ono za šta se bori je od izuzetne, ključne i životne važnosti. Svaka nepažnja i greška u temeljnim proračunima uzrokovala bi ogromne gubitke.

Na osnovu rečenoga,  htio bih poručiti svima onima koji su zabrinuti za palestinsko pitanje:

  1. Borba za oslobođenje Palestine je džihad na Božijem putu i islamska dužnost. Pobjeda u takvoj borbi je zagarantovana, jer borac, makar i poginuo, postiže jedno od dva dobra. Osim ovoga, pitanje Palestine je ljudsko pitanje – proterivanje miliona ljudi iz njihovih domova, imanja  i mjesta rada i boravka, i to ubistvima i zločinom, boli i dira  svaku ljudsku savjest, a ako imate hrabrosti i duhovne energije tjera vas na borbu. Stoga je izuzetno pogrešno svako  reduciranje ovog pitanja na palestinsko ili najviše arapsko pitanje. Oni koji kompromizerstvo nekolicine palestinskih elemenata ili vladara nekoliko arapskih zemalja vide kao dozvolu za prelazak preko ovoga islamskog i humanog pitanja. na prelasku ovog islamskog i ljudskog pitanja,  teško griješe u shvaćanju tog problema a možda i čine izdaju njegovim krivotvorenjem.

2- Cilj ove borbe je oslobađanje cijele palestinske zemlje – od mora do rijeke – i povratak svih Palestinaca u njihovu zemlju. Njegovo reduciranje na stvaranje države u jednom kutku ove zemlje, na ponižavajući način na koji se o otme govori u kulturi nekulturnih cionista, nije ni znak legitimnosti niti znak realizma. Realnost  je da su danas milioni Palestinaca dostigli onaj  nivo mišljenja, iskustva i samopouzdanja na kojem su u stanju uložiti svoju gorljivu energiju u ovaj veliki džihad može učiniti naporom i, naravno, vjerovati u Božju pomoć i konačnu pobjedu – kako  je  rekao Uzvišeni Bog: „A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru njegovu pomažu, – ta Allah je zaista moćan i silan“. I, bez sumnje će im i  mnogi muslimani širom svijeta pomagati i suosjećati s njima, ako Bog da.

  1. Premda je u ovoj borbi dopušteno iskoristiti bilo kakvu zakonitu, halal i legitimnu mogućnost, uključujući globalnu podršku, svakako se mora izbjegavati povjerenje zapadnim vladama, kao i onim svjetskim forumima koji o njima javno ili tajno ovise . Oni su protvinici svakog djelotvornog islamskog entiteta; Oni ne poštuju prava ljudskih bića i naroda; Oni su sami nanijeli najviše štete i zločina islamskom ummetu; Koja globalna institucija ili zločinačka sila danas odgovara za ubojstva, masakre, ratove, bombaške napade i vještački izazvane krize gladi u nekoliko islamskih i arapskih zemalja?

Danas svijet broji žrtve korona virusa,  jednu po jednu diljem svijeta, ali niko se nikada nije zapitao ko je odgovoran za stotine hiljada mučenika, zarobljenika i nestalih u zemljama gdje su Sjedinjene Države i Europa zapalili plamen rata. Ko je odgovoran za sva ta nepravedna krvoprolića u Afganistanu, Jemenu, Libiji, Iraku, Siriji i drugim zemljama? Ko je odgovoran za sve ove zločine, uzurpaciju, uništavanje i tlačenje u Palestini? Zašto niko ne broji ove milione potlačene djece, žena i muškaraca u islamskom svijetu? Zašto niko ne izražava saučešće povodom masakra muslimana? Zašto milioni Palestinaca sedamdeset godina moraju  biti daleko od svojih kuća, u izgnanstvu? I zašto bi se trebao skrnaviti Časni Kuds, prva kibla muslimana? Takozvane Ujedinjene nacije ne rade svoj posao, a takozvane organizacije za ljudska prava su mrtve. Sloganom „zaštita prava žena i djece“ nisu obuhvaćena djeca i potlačene žene u Jemenu i Palestini. Tako stoje stvari s tlačiiteljskim zapdnim silama i o njima ovisnim svjetskim forumima. A kako stoje stvari s nekim vladama u regiji – njihovim satelitima? Njihovo beščašće i sramota su neopisivi. Stoga se revnosno i vjerničko muslimansko društvo mora osloniti na sebe i svoju unutrašnju snagu,  izvući svoju  snažnu ruku iz rukava i savladavati prepreke vjerujući u Boga.

  1. Važna stvar koju politička i vojna elita islamskog svijeta ne smije zanemariti je politika Sjedinjenih Država i cionista u prenošenju sukoba unutar samoga fronta otpora. Izbijanje građanskog rata u Siriji, vojna opsada, svakodnevna ubojstva u Jemenu, atentat i uništavanje, proizvodnja ISIS-a u Iraku i slični slučajevi u nekim drugim zemljama u regiji sve su to trikovi za zaokupljanje pažnje fronta otpora i pružanje šanse cionističkom režimu. Neki političari u muslimanskim zemljama su svjesno, a neki nesvjesno iskorišteni u ovim neprijateljskim trikovima. Način da se spriječi provođenje ove zlonamjerne poltike jest ustrajavanje  gorljive muslimanske omladine u svojim zahtjevima. Neka omladina u muslimanskim a posebno arapskim zemljama ne smeće s uma poruku imama Homeinija: Koliko vas grlo nosi, vičite na Ameriku – i, naravno, na cionističkog neprijatelja.
  2. Politika normalizacije prisustva cionističkog režima u regionu jedna je od glavnih politika Sjedinjenih Američkih Država. Neke arapske vlade u regiji, koje igraju ulogu marioneta SAD-a, osigurale su potrebne preduvjete za to, poput ekonomskih veza i slično. Ti su napori potpuno besplodni. Cionistički režim je smrtonosan i štetan ovom regionu i on će se iz njega iskorijeniti, a bit će to sramota za one koji su svoje resurse stavili u službu ove arogantne politike. Kako bi opravdali ovo ružno ponašanje, neki tvrde da je cionistički režim realnost u regionu, ne sjećajući se da se protiv smrtnonosnih i štetnih realnosti mora boriti i nastojati ih eliminirati. Danas je korona virus realnost i sva inteligentna ljudska bića smatraju da je potrebno boriti se protiv te realnosti. Dugogodišnji virus cionizma zasigurno neće još dugo opstati, već će naporima, vjerom i revnošću mladih biti uklonjen s ovih prostora.
  3. Moj glavni savjet je da se nastavi borba i organiziranje džihadističkih organizacija i njihova međusobna suradnja i proširi polje džihada u svim palestinskim područjima. Svi moraju pomoći palestinskoj naciji u ovom svetom džihadu. Svi trebaju doprinijeti opremanju palestinskog borca i ojačati mu leđa. S ponosnom ćemo na tome putu dati sve što je u našoj moći. Jednog dana shvatili smo da palestinski borac ima religiju, revnost i hrabrost i da je njegov jedini problem nedostatak oružja. Planirali smo i djelovali  uz Božiju pomoć i oslonjeni na Njegovu uputu, a rezultat je da se promijenila ravnoteža snaga u Palestini i danas Gaza može čvrsto stati pred vojnom najezdom cionista. Ova promjena jednadžbe u takozvanim okupiranim teritorijima približit će palestinsko pitanje završnim koracima. U tom smislu velika je odgovornost palestinske samouprave. Ne možemo razgovarati s divljačkim neprijateljem osim s autoritetom i iz pozicije moći, a izvor tog autorieta i te moći, hvala Bogu, danas je u hrabroj i otpornoj naciji Palestine. Današnja palestinska omladina žedna je da brani svoje dostojanstvo. Hamas i Islamski džihad u Palestini i Hezbollah u Libanonu rekli su svoje. Svijet nije zaboravio i neće zaboraviti dan kada je cionistička vojska probila granice Libana i napredovala do Bejruta, te dan kada je zločinački ubojica Ariel Sharon pokrenuo krvoproliće u Sabri i Šatili, a također nije zaboravio i neće to učiniti. ni dan kad ista vojska nije našla drugog izbora nego da se povuče pod snažnim udarima Hezbolaha – trpeći velike žrtve i priznajući poraz povukla se s libanonskih granica i molila za primirje. Tako biva kad ste punih ruku i kad nastupate s pozicije moći. A tamo neka  evropska vlada koja bi se trebala zauvijek sramiti prodaje hemijskih sredstava Sadamovom režimu, neka proglašava Hezbollah, te ponosne mudžahidi, nezakonitim. Nezakonit je režim poput Sjedinjenih Država koji proizvodi ISIS, i režim poput te evropske vlade, od posljedica čijih hemijskih sredstava u Iranu i u Halabčeu u Iraku umiru hiljade ljudi.
  4. Suština je da Palestina pripada Palestincima i da se njome mora upravljati po njihovoj volji. Plan sveobuhavtnog referenduma na kojem bi se izjasnili pripadnici svih palestinskih religija i etničkih grupa – koji smo predstavili prije više od dva desetljeća – jedini je zaključak koji treba izvući pred današnje i sutrašnje palestinske izazove. Ovaj plan pokazuje da je teza o antisemitizmu koju zapadnjaci ponavljaju na sva zvona potpuno neutemeljena. Prema ovom planu palestinski Židovi, kršćani i muslimani  sudjeluju i tako određuju politički sistem Palestinske države. Ono što bi definitivno trebalo otići jest cionistički sistem, a sam cionizam je novotarija u židovskoj religiji i potpuno joj je stran.

Na kraju, prisjećam se šehida Kudsa, od šejha Ahmada Yassina i Fathi Shaghaghija i Sayyida Abbasa Mousavija, velikog zapovjednika islama i nezaboravnog lica otpora, mučenika Qasima Soleimanija i velikog iračkog mudžahida, mučenika Abu Mahdija Al-Mohandesa i ostalih šehida.  Selamim  imama Homeinija koji nam je otvorio put časti i džihada i molim za Božje milosrđe za brata mudžahida, Huseina šejh al-Islama, koji je na ovome putu radio dugi niz godina. Na kraju bih želio poručiti svim dragim gledaocima i slušaocima, ovogodišnji Dan Kudsa prvi je takav dan u kojem nije prisutan naš dragi Qassem Soleimani. Za radost njegove duše, proučimo svi po jednu Fatihu i Ihlas.

U ime Allaha, Milostivog i Samilosnog. Sva hvala i zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova,  Milostivom i Samilosnom,  Vladaru Sudnjeg dana.  (Gospodaru naš) Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoć tražimo.
Uputi nas na Pravi put, Put onih kojima si milost Svoju i blagodati darovao, a ne na put onih na koje si se rasrdio i koji su u zabludi!

U ime Allaha, Milostivog i Samilosnog. Reci: “On je Allah – jedan! Allah je Utočište svakom! Nije rodio i rođen nije i niko Mu ravan nije!”

Mir vama i Božja milost i blagoslov!

Izvor

Show More

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close