kniževnostkultura

Ali Šariati : Hadž

Ispunjavanje obaveze prema Bogu

Ali Šariati

Današnji život (dakle, ne život kakav bi trebao biti) je ciklična bezidejna akcija odnosno kretanje bez cilja. U tom besmislenom kretanju, dan sviće samo kako bi se okončala noć, a noć pada samo da bi se završio dan. Za to vrijeme, čovjek je zauzet posmatranjem igre tih crnih i bijelih štakora, iščekujući da oni i konačno pregrizu konce njegovog života.

Život (kako ga mi živimo) je poput pozorišta. Čovjek motri svoje besmislene dane i noći. Doista, u kakvoj to ludoj predstavi igramo! Kada vam nešto treba, nadate se i borite da zadovoljite svoju potrebu. No, kada jednom to uspijete, te svoje napore vidite kao nešto vrijedno podsmijeha. Kako nerazborita filozofija življenja! Živjeti dan za dan, bez cilja i usmjerenja. Čovjekov jedini cilj jeste živjeti, biti živ. I pritom imamo mrtav duh u živućem tijelu. Iskustvo hadždža, međutim, mijenja ovo nezdravo stanje.

Kada odlučite obaviti hadždž i poduzmete korake ka ostvarenju te namjere, na putu ste da ozbiljite svoj hadždž. Prije polaska na hadždž, zatvoreni ste u svoju kuću u kojoj mirno drijemate. Kad ideja o obavljanju hadždža zaokupi vašu svijest, odmičete se od svoje rutine, svog uobičajenog okoliša.

Hadždž je potpuna suprotnost besmislu. To je pobuna protiv ukletog usuda kojem vas vode snage zla. Obavljanje hadždža pomaže vam da uteknete iz složenog lavirinta zagonetki. Taj revolucionarni čin otkriva ponovo pred vama jasne vidike i jasan put za kretanje ka Vječnosti, ka Svevišnjem. Iseljenje iz kuće jastva u Kuću Božiju, i kuću ljudi. A ti, ko god da si, počuj: Bio si čovjek, bio si čedo Ademovo, ali historija, život i neljudski društveni poredak su te izobličili. Udaljili su te od onog iskonskog tebe. Bio si čovjek u svijetu, namjesnik Božiji, sagovornik Božiji, posebni povjerenik Njegov, bio si vrhovnik prirode, bližnji Božiji, duh Njegov udahnut je u tebe, bio si učenik posebni Božiji. On te naučio svim imenima, podučio te peru, stvorio te na sliku Njegovu, tobom je upotpunio stvaranje Svoje, a pošto te stvorio, bližnje i dalje meleke Svoje prostro je tebi pred noge, zapovijedio im da ti se poklone.

Ovdje, Bog postaje vaš domaćin, cijelo vrijeme je uz vas i posmatra ono što činite. Ispunjavate li Njegova očekivanja?

Poslanik, s.a.v.a.s., kaže: „Allah je u srcima vjernika.“ A mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i one koji lažu.[1] I da bi Allah ukazao na one koji pomažu vjeru Njegovu  i poslanike Njegove kad Ga ne vide. Allah je, uistinu, moćan i silan.[2] Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskušamo ljude ko će se od njih ljepše vladati.[3] Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati.[4]

S vremenom i uz utjecaj različitih snaga i društvenih sistema koji ignoriraju ljudska prava i dužnosti, vaš izvorni lik je promijenjen. Životne mijene utjecale su na to da postanete otuđeni i nemarni. Izvorno, s duhom Božijim u svome srcu, bili ste predodređeni da obavljate dužnost Božijeg namjesnika na Zemlji. Imali ste pred sobom dovoljno vremena da ispunite taj zadatak, ali nije vam uspjelo jer ste se tim darom nepažljivo koristili. Tako mi vremena, čovjek je doista na gubitku.[5]

To je ono što zovemo život! Životni vijek sav je tvoj kapital. A šta ti činiš? Proćerdaš svoj kapital. Šta je, onda, tvoje zanimanje? Gubitnik. Ti si gubitnik! A gubitak se zove život. I, šta si s njime učinio? Živio si?! Šta posjeduješ? Godine koje si izgubio.

I, šta se desilo? Hej, onaj načinjen na lik Božiji! Hej, odgovorni za polog Njegov! Hej, mjesto sedžde meleka Njegovih! Hej, namjesniče Njegov na Zemlji, u kosmosu!

Postao si novac! Postao si strast! Postao si trbuh! Postao si laž! Zvijer si postao! Prazan si, šupalj, isprazan! Ili ne, pun si mulja! A Bog je u tebe udahnuo od Svog Duha. Gdje je sada taj Duh? Duh stvarateljski, božanski Duh.

O gavrane koji se hraniš blatom! Udalji se od mrtvačkog življenja! Iz života u glibu kreni ka obali! Istrgni se iz močvare svoje egzistencije! Ostavi ono što te okružuje i potraži čistu zemlju! Nadahnut nebom nad Mašarom, naći ćeš lice Svevišnjeg. Prevladat ćeš vlastito otuđenje. Naposljetku, pronaći ćeš sebe.

 

Ispunjavanje obaveze prema Bogu

Vrijeme je! Trenuci za susret! Mjesec je zul-hidždže, mjesec hadždža, mjesec poštovanja. Mačevi su vraćeni u korice. Njisak bojnih konja i poklici ratnika utihli su u pustinji. Rat, zloba i strah ustupili su na Zemlji mjesto miru, bogoštovlju i sigurnosti. Ljudi su obećali susresti se s Bogom, moraju krenuti k Njemu. Zar ne čuješ kako se na Zemlju spuštaju riječi ibrahimovske: I oglasi ljudima hadždž! Dolaziće pješke i na kamilama iznurenim, dolaziće iz mjesta dalekih…

A ti, o tvrdoglavče, potraži Duh Božiji, moli Boga da ti ga vrati. Iz kuće jastva zaputi se prema Kući Njegovoj. On te onamo čeka. Zove te, pa kaži: Odazivam Ti se, odazivam! Ti koji si ništa tek idući ka Njemu postaješ nešto.

Vrijeme je, oslobodi se oklopa tog niskog, prljavog i sramnog života, prođi se dunjaluka, izbavi se od sebičnosti koja te guši. Uskladi se s Njim, iseli onamo gdje je čovjekov praiskon, gdje je beskraj; obavi hadždž!

Prije nego kreneš na hadždž, moraš podmiriti sve svoje dugove. Moraš se izmiriti sa svojom rodbinom i prijateljima. Tvoja namjera mora biti jasna i čista. Svi ovi gestovi priprema su za smrt, smrt koja će jednoga dana svakog zaskočiti. Ovim djelima mi jamčimo da čistimo svoj duh i svoj imetak. Ovim se simboliziraju naši posljednji trenuci, naš rastanak sa bližnjima i odlazak u vječnost. A sada si slobodan da kreneš u vječnost. Spreman za Dan proživljenja, dan kad nećeš moći učiniti ništa za sebe niti druge, kad će Bog biti jedini sudija, a i sluh, i vid, i razum, za sve to će se zaista, odgovarati.[6]

Vi i svaki organ vašeg tijela odgovorni ste za svoja djela. Dok si u ovom „popravnom domu“ pripremaj se za „kuću pravde“. Iskusi smrt prije nego što umreš – otiđi na hadždž!

Hadždž predstavlja povratak Bogu, Apsolutnom, Onome koji je bez ograničenja i Kome ništa nije slično. Povratak Njemu znači pokret ka Apsolutnom Savršenstvu, Apsolutnom Dobru, Apsolutnoj Ljepoti, Moći, Znanju, Vrijednosti, Apsolutnoj Zbilji. To je apsolutno kretanje ka Apsolutnoj Potpunosti, a to je vječno kretanje. Znači, ti postaješ vječnost, postaješ beskrajno kretanje. Bog nije tvoje odredište, On jeste tvoj cilj, ali ne u smislu da tvome putu ima kraja. Tvoj put nema kraja; put je to koji se nikada ne završava. To je apsolutno kretanje, a u tom kretanju svijetom egzistencija i vlastitim bićem Bog ti ukazuje na pravac, ali On nije tvoje odredište.

Ovo nije sufizam, ovo nije iščeznuće i ostanak u Bogu. Ovo je islam – kretanje ka Bogu! Doista smo mi Božiji i doista se Njemu vraćamo. Njemu,a ne u Njega! I znaj pritom: Bog nije daleko od tebe pa da moraš stizati k Njemu. On ti je bliži nego što si sam sebi. Kome? Tebi. Ali je i isuviše daleko da bi do Njega mogao dospjeti. Ko? Ti. Ili bilo ko drugi.

O ti, Bogu bliski, onaj pred kojim se meleki poklanjaju, čovječe, bližnji Božiji, historija te zgazila! Život je od tebe napravio zvijer! O ti koji si se Bogu zavjetovao da ćeš samo Njega obožavati, sad robuješ vladarima silnicima, robuješ idolima! Zar se klanjate onima koje sami klešete?!

Klanjaš se zemaljskim božanstvima i štuješ njih umjesto Boga svijeta, Boga čovjeka. O silniče! O neznalico! O gubitniče, traćitelju života! O žrtvo oholosti i neznanja, robe strasti i prohtjeva, o ti zgaženi strahom i pohlepom! O ti koji si svoj život, društvo i historiju učinio vukom, ili lisicom, ili mišom, ili janjetom!

Vrijeme je, obavi hadždž! Idi i sretni se u ugovoreno vrijeme s Velikim Prijateljem čovjekovim. Moraš se sresti s Onim Koji te stvorio. Napusti palate moći, blago i raskoš, hramove prevare i poniženja; bježi od ovog stada ovaca čiji je pastir vuk. Odluči se na bijeg. Obavi hadždž Kući Božijoj, Kući ljudi!

 

Stizanje na mikat – utapanje u jedinstvo

Mikat, trenutak je da drama počne, da izađeš na scenu. Ti koji si odlučio susresti se s Bogom, promijeni odjeću. Odjeća? Ona je ono što pokriva tebe, što pokriva tvoju ljudskost. Kako je samo velika laž da čovjek oblači odjeću! Biti čovjekom postalo je strano čovjeku. On se danas pokazuje u odijelu vuka, lisice, miša ili janjeta. Odjeća je prevara, ona je kufr – zastiranje istine. Sama riječ libas – odjeća bremenita je značenjima. Razumimo je u glagoslkoj formi ifti’al – iltias znači greška! Odjeća je znak, zastor, simbol, tajna, status, titula, privilegija, ona je boja, kroj, materijal. Odjeća znači ja!

A ja ne znači ti, niti vi, niti mi! Ja znači naglasiti svoju ličnost, a iz toga slijedi diskriminacija. Ja znači povući granicu, a to znači odijeliti se od drugih. Ovo ja znači rasu, pleme, klasu, grupu, porodicu, status položaj – ali to ne znači biti čovjekom! Bezbroj je granica među ljudima, granice stoje između porobljivača i porobljenog, tlačitelja i tlačenog, kolonijaliste i koloniziranog, moćnog i slabog, imućnog i siromašnog, varalice i prevarenog, aristokrata i pučanina, duhovnog i tjelesnog, vladara i potčinjenog, naredbodavca i izvršitelja, plemenitog i neotesanog, bijelog i crnog, istočnog i zapadnog, uznapredovalog i zaostalog, Arapa i ne-Arapa…

Čovječanstvo je podijeljeno na rase, rase na nacije, nacije na klase, klase na grupe, grupe na porodice. Unutar svake ponovo postoji spol, postoji status, položaj i titula, i tako sve do pojedinca, do ja. Na mikatu odbaci sva ta odijela i obuci ćefine. Operi sa sebe sve boje kojima si premazan i odjeni bjelinu. Obuci boju sviju, obuci bijelo, obijeli se, postani poput drugih! Postupi kao zmija kad presvlači svoju kožicu; odbaci svoje ja i postani mi, budi jedno s ljudima!

Postani biće koje osjeća vlastito nepostojanje, postani nepostojanje koje osjeća da jeste! Umri prije smrti! Odbaci odjeću života i obuci odjeću smrti! Na mikatu si. Ko god da si, svuci na mikatu sve ukrase, obilježja, boje i krojeve koje je ruka života odjenula na tebe, učinivši te vukom, lisicom, mišom ili krotkim janjetom. Postani čovjek! Budi ono što si bio u početku – čovjek! Budi ono što ćeš biti na kraju – smrt!

Obuci odjeću iz dva dijela – jedan prebaci preko ramena, a drugi savij oko pasa. Jedna boja – bijelo. Bez šava, bez kroja, bez ikakvog obilježja, bez ičeg što ukazuje da si to ti a ne neko drugi. Odjeća koju svi oblače, tako da se lahko možeš zbuniti. Odjeća koju oblačiš na početku svog putovanja ka Bogu, ka kući Božijoj.

Na mikatu umiru sva ja i postaju jedno veliko mi. Svako odbacuje svoj oklop i pretvara se u čovjeka. I ti sahrani svoje jastvo, odreci se sebe. Postani drugi, postani ummet. Zaniječi ja i utopi se se u mi. I Ibrahim je postao ummet, a ti si ovdje da bi postao Ibrahim.

Svi postaju onaj drugi, svi postaju jedno. Odjeća širka mijenja se odjećom tevhida. Višebožačko društvo postaje jednobožačko, postaje ummet, a ummet je društvo na Putu pravom.

Ovo je prizor kao na Danu sudnjem. S kraja na kraj horizonta, poplava bjeline. Svi su u ćefinima. Niko se ne ističe. Tijala su odbačen ana mikatu, ovdje su okupljene duše. Imena, rase, društveni status, ništa ovdje nije važno. Ovdje vlada autentična atmosfera jedinstva. Kroz ljude se ovdje izražava jedinstvo Božije.

Strah i zadovoljstvo, uzbuđenje i stid, zbunjenost i oduševljenje, sve se to kovitla u tebi poput čestica u magnetnom polju. U središtu je Bog. U ovoj pustinji narodi i zajednice stapaju se u jedno pleme. Svi gledaju isto – Ka’bu.

Svako hadždž obavlja zakrenut od sebe ka Licu Božijem. Obdaren Duhom Božijim, čovjek se nalazi u samoizgnanstvu.  Obavljajući hadždž, čovjek se vraća svojim zanemarenim ljudskim kvalitetima. Onima od kojih se otuđio zbog moći, bogatstva, obitelji, zemlje, rase… Život mu je postao sveden na puko postojanje. Iskustvo hadždža čovjeko je i dato radi samootkrivanja. Ovdje, na ovom skupu, ljudi čine jedno, a u drugome vide samo čovjeka i ništa drugo.

 

 Nijet – izražavanje namjere

Na ulaznom si pragu. Želiš početi. Prije svega, moraš donijeti nijet. Nijet?! Kakvi smislovi se kriju u ovoj riječi? Namjera, nakana da se nešto učini. Neka Bog bude tvoj saputnik i neka te On čuva! Ideš iz mjesta na mjesto, iz stanja u stanje.

Mikat, početak velike promjene, početak prevrata, ishodište revolucije. Selidba iz kuće jastva u kuću ljudi, od života ka ljubavi, od sebe ka Bogu, iz ropstva u slobodu, od licemjerstva, statusa, klase i rase ka iskrenosti i istinoljubivosti, od zastrtog ka nezastrtom, iz odjeće svakodnevnice u odjeću vječnosti, iz odjeće bezobzirnosti i nemorala u odjeću samopožrtvovanja i dužnosti.

Donesi nijet! Budi hurma čija je sjemenka u zemlju posađena. O ljušturo, o ispraznosti, posij u sebe sjeme svijesti o sebi. Ispuni se sviješću o sebi, ne budi samo tijelo. Sazrij kao što sjeme zrije. Neka tvoje biće bude školjka koja će štititi sjeme tvoje vjere. Postani biće. Budi! Ne budi mjehur od sapunice. Zapali plamen u tmini svoga srca. Gori! Neka te to ispuni, neka te cijelog preplavi. Svijetli i pusti da te plam tvoga bića učini slobodnim od onog starog ja, da te učini istinskim ti. O ti, vječita neznalico, uvijek zaboravni! Budi svjestan Boga, budi svjestan sebe, budi svjestan drugih!

O ti koji si uvijek bio samo sredstvo za rad, o ti koji nisi imao izbora, koji si radio samo po navici i zato što si morao, donesi sada nijet, odluči da budeš svjestan sebe, oslobodi se, odaberi novi put, novi smjer, novi posao, novo bivstvovanje, novog sebe!

 

Molitva na mikatu

Na mikatu, spremni za početak hadždža, svjesni ste šta vam je činiti i zašto. Oblačeći ihrame učite ihramske dove, predstavljajući tako sebe Bogu.Tako, kažimo: O Bože, neću se više klanjati idolima niti biti sluga Nimrudov!

O Bože, stojim pred tobom poput Ibrahima, ne kao nasilnik (vuk), ne kao varalica (lisica), i ne kao tvrdica (štakor). Ne, stojim pred Tobom kao čovjek, u istoj odjeći kakvu ću nositi na dan kada Te sretnem.

Ovo znači da svojevoljno i svjesno želite biti poslušni Bogu i Njegovi robovi. Pobunit ćeš se protiv svega i svačega što bi da mu robuješ a nije Bog. Izražavaš spremnost da vršiš svoje obaveze. Slično činiš i na svojim svakodnevnim namazima, ali ovaj put to je još prisniji razgovor s Bogom. Ovdje kao da osjećaš prisutnost Božiju.

Stoga, reci: Milostivi, Samilosni, vladar Dana sudnjega, Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo! Uputi nas na pravi put, na put onih kojima si milost Svoju darovao!

On je naša jedina ljubav, On je naša jedina potpora!

Pogledaj kako smo izgubljeni u našem neznanju!

Pogledaj kako smo zavedeni našim tlačiteljima!

Vidi kako smo ograničeni našim slabostima!

Pokaži nam pravi put – put istine, svjesnosti, ispravnosti, ljepote, savršenstva, ljubavi i dobrote, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!

Stojiš na mikatu u bijelim haljinama, u svojim ćefinima, i moliš za oprost svojih ružnih djela motiviranih strahom i požudom. Činio si ih mnogo u svom životu. Klečeći moliš za oprost na sudu Moćnoga.

Moleći na mikatu obećavaš Bogu da nećeš klečati niti se savijati ni pred kim osim Njega.

Mir neka je na tebe, Muhammede, robe i poslaniče Njegov. Mir neka je na tebe i one koje te slijede i čine dobra djela. Mir neka je na tebe…

Sve što ovdje govorimo izrazi su bliskosti, ovdje nema govora o udaljenosti. Bog, Ibrahim, Muhammed, ljudi, nebo, proživljenje, spasenje, sloboda, ljubav…, sve je to prisutno na mikatu. Odjeven u ihrame, odjeću bez boje, kušaš novo rođenje – proživljenje. Šejtan, onaj koji se oglušio o naredbu Božiju, neće te uspjeti prevariti. Sad se napokon ne osjećaš strancem. Sramežljivo i tražeći oprosta, vraćaš se Bogu. Sada si slobodan i odgovoran!

Preveo : Muamer Kodrić

 

 

Show More

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close