Analizavijesti

15 godina nakon što su američki Blackwater plaćenici masakrirali civile u Bagdadu, je li se nešto promijenilo za privatne vojne poduzetnike?

Nermin N.

Masakr na trgu Nisour bio je zloglasni incident nekoliko godina nakon ilegalne američke invazije na Irak

Prije točno 15 godina u blizini je eksplodirao snažan automobil bomba, dok su se američki diplomati sastajali s iračkim dužnosnicima u Bagdadu. Evakuaciju zaposlenika američkog State Departmenta vodila je Blackwater Security Consulting, privatna vojna tvrtka (PMC). No, ono što je trebala biti rutinska operacija rezultiralo je krvavim masakrom u središtu glavnog grada Iraka.

Kad je snajperist uočio sumnjivu bijelu Kiju kako vozi krivom stranom ceste i ignorira signale policajaca i vojske, povukao je okidač dok su njegovi kolege ispaljivali šok granate. Kia se zapalila, usmrtivši vozačicu, njezinog odraslog sina i policajca koji se nalazio u blizini koji je pokušavao otkriti što se događa. Ovo je, međutim, bio tek početak. Plaćenici su otvorili vatru u svim smjerovima koristeći teške strojnice i bacače granata, ubijajući pritom nenaoružane civile. Iračka policija je uzvratila vatru, što je u biti rezultiralo oružanom uličnom borbom. Prijavljeno je da je jedan čuvar Blackwatera nastavio pucati sve dok njegov kolega nije uperio oružje u njega.

Masakr na trgu Nisour bio je jedan od najistaknutijih događaja američko-iračkog sukoba, koji je izazvao sumnje o pravim namjerama Amerike u regiji. RT je zamolio stručnjake da podijele svoje mišljenje o tome što je incident značio za politiku Washingtona na Bliskom istoku i vjerojatnosti još jedne ovakve tragedije.

ZAŠTO SE TO DOGODILO?

Incident Blackwater rezultirao je smrću 17 Iračana, uključujući dvoje djece. Još 20 ih je ranjeno.

Redari su svoje postupke kasnije opravdavali samoobranom, što su, kako su rekli, smatrali zasjedom. Vjerovali su da im se suprotstavljaju pobunjenici u policijskim uniformama. Na njihovu nesreću, pucnjavi na trgu Nisour svjedočili su novinari, koji su krvavi incident međunarodno popratili.

Andrey Chuprygin, stručnjak za arapske studije i profesor na Školi za azijske studije Visoke škole ekonomije, kaže da je pucnjava na trgu Nisour samo jedan primjer civila koji su umirali od ruku američkih plaćenika na Bliskom istoku. “Incident Blackwater samo je senzacionalna priča koja je dobila veliki publicitet, ali Amerikanci su tu često petljali. Nije iznenađujuće. To se događa gotovo svim privatnim vojnim tvrtkama koje rade u ovim izazovnim regijama”, objasnio je.

Andrey Chuprygin, stručnjak za arapske studije i profesor u Školi za azijske studije Visoke škole ekonomije, kaže da je pucnjava na trgu Nisour samo jedan primjer civila koji su umirali od ruke američkih plaćenika na Bliskom istoku. “Incident Blackwater samo je senzacionalna priča koja je dobila veliki publicitet, ali Amerikanci su tu često petljali. Nije iznenađujuće. To se događa gotovo svim privatnim vojnim tvrtkama koje rade u ovim izazovnim regijama”, objasnio je.

Chuprygin vjeruje da iza takvih incidenata stoje psihološki čimbenici. On opisuje tipičan obrazac. “Zamislite prosječnog privatnog poduzetnika. Cijeli je obučen u modernu opremu, pancirni prsluk, sunčane naočale i sve to, izgleda vrlo žestoko, znate. Ali, zapravo, on se boji jer zna da ga u svakom trenutku mogu bombardirati ili pucati iza ugla. Oni su u misiji osiguravanja VIP osoba, a odjednom se u blizini začuje pucnjava. Čak i profesionalac koji poznaje, na primjer, tradiciju arapskog vjenčanja, koje je često popraćeno pucanjem iz kalašnjikova u zrak, mogao bi biti uznemiren na ovo. Tko zna je li ovo stvarno vjenčanje? Pa stražari počnu pucati. Kasnije shvate što se zapravo događa, ali spoznaja često dođe prekasno”, rekao je Chuprygin.

ZLOČIN BEZ KAZNE

Gotovo odmah nakon pucnjave u Bagdadu, izvori koje su citirali američki mediji priznali su da Blackwaterovi postupci nisu bili opravdani. Ali to nije bilo tako lako dokazati.

Paralelne istrage pokrenute su u SAD-u i Iraku, ali iračke vlasti nisu imale snage kazniti izvođače. Prema tada važećem sporazumu, oni su bili izuzeti iz jurisdikcije Iraka – a to se nije promijenilo sve do 2009., 18 mjeseci nakon tragedije. U početku je State Department pokušavao zaštititi američke vojne ugovornike. Obećao je čuvarima “imunitet ograničene upotrebe” dok je od njih prikupljao svjedočanstva, iako nije imao ovlasti davati takva obećanja.

State Department također je dopustio uklanjanje dokaza s mjesta događaja. Do trenutka kada je FBI preuzeo istragu, Blackwaterova su vozila bila popravljena i prefarbana, a neka su izvješća sugerirala da su diplomati čak pomogli plaćenicima skupljati čahure s raskrižja.

Nouri al-Maliki, tadašnji irački premijer, zahtijevao je od američke vlade da raskine svoj ugovor s Blackwaterom, uputi službenu ispriku Iraku i isplati odštetu žrtvama ili njihovim obiteljima. Nakon incidenta Blackwateru je doista privremeno oduzeta licenca za rad u Iraku, no na kraju je tvrtki dopušteno ispuniti ugovor vrijedan milijardu dolara i nastaviti pružati sigurnosne usluge za diplomate. Samo je 2012. isplatila odštetu obiteljima šest od 17 žrtava. Na kraju su za incident odgovorna četvorica pripadnika ozloglašene paravojne postrojbe. Paula Slougha, Evana Libertyja i Dustina Hearda američki je sud osudio na 30 godina zatvora, zbog ubojstva iz nehata, dok je Nicholas Slatten, koji je započeo pucnjavu, osuđen na doživotnu kaznu.

Kazne su preispitane 2017. i 2019. te su smanjene za više od polovicu.

Slučaj je krajem 2020. jednom zauvijek riješio tadašnji predsjednik Donald Trump, čiji je blizak osobni odnos s osnivačem Blackwatera Erikom Princeom bio dobro poznat. Betsy DeVos, Princeova sestra, čak je obnašala dužnost tajnice obrazovanja u Trumpovoj administraciji. Trump je predsjednički pomilovao svu četvoricu čuvara Blackwatera, koji su proglašeni krivima za pucnjavu na trgu Nisour.

RAZLOG ZA RAZDVAJANJE

Incident Blackwatera, koštao je američku vojsku na Bliskom istoku mnogo više, smatraju stručnjaci s kojima je razgovarao RT. Rusko-američki politolog Malek Dudakov nazvao je pucnjavu prekretnicom i velikim međunarodnim skandalom.

“Ovaj incident motivirao je iračke vlasti da traže povlačenje američkih trupa iz zemlje. Glavni američki kontingent povučen je pod Barackom Obamom, iako je tada morao biti ponovno poslan kako bi obranio ISIS”, rekao je.

Chuprygin je istaknuo da su nakon incidenta u Iraku ograničene aktivnosti američkih i stranih privatnih vojnih tvrtki.

“U to vrijeme je započeo proces koji je prisilio Amerikance da smanje svoju prisutnost i na kraju se povuku. Bilo je prilično bolno. Primjerice, Halliburton je napravio goleme poslove u Iraku, ali se to počelo smanjivati nakon povlačenja trupa jer je smanjena i logistička i politička podrška. No, nisu do toga doveli samo novousvojeni zakoni. Samo što u arapskim zemljama tradicija uvijek na kraju prevlada”, rekao je. Napomenuo je da je na Bliskom istoku prosječna osoba, kao i političke elite, uvijek drugačije doživljavala SAD, a incident na trgu Nisour nije nimalo utjecao na već ustaljena mišljenja.

“Ugled Sjedinjenih Država na arapskom Bliskom istoku posebna je, prilično zanimljiva stvar. Nitko ne voli Amerikance na uličnoj razini. U nekim zemljama poput Libije, bolje je uopće ne izlaziti izvan glavnog grada s američkom putovnicom. Prije Drugog svjetskog rata Sjedinjene Države praktički nisu bile prisutne na Bliskom istoku. Od tada se neprestano pokušava ‘usrećiti’ lokalno stanovništvo. Međutim, američko shvaćanje riječi ‘sreća’ nimalo se ne poklapa s pojmom sreće koji dijele obični ljudi ovih zemalja. “I nakon incidenta u Blackwateru, arapske ulice su se još jednom okrenule vlastima: ‘Vidite li kakve se užasne stvari događaju?’ Ali politička elita, koja je povijesno vezana za Sjedinjene Države financijskim poslovima, obrazovanjem i drugim vezama , zapravo, dao ovaj odgovor: ‘Čak i starica može tu i tamo pogriješiti’”, rekao je Chuprygin.

KAKO SU SE PMC-I PROMIJENILI OD TADA?

Blackwateru i Eriku Princeu postalo je nemoguće nastaviti poslovati kao i inače nakon bijesa izazvanog ubojstvom civila u Bagdadu. Godine 2009. Prince je dao ostavku na mjesto izvršnog direktora. U veljači iste godine Blackwater Worldwide službeno je promijenio ime u Xe, a zatim je 2010. postao Academy. Godine 2014. Akademija se spojila s tvrtkom Triple Canopy, podružnicom Constellis grupe. Kasnije je potpuno integrirana u matičnu tvrtku i danas posluje pod imenom Constellis. Ali incident na trgu Nisour na kraju je utjecao ne samo na Blackwater, već i na cijelu PMC industriju, kažu stručnjaci.

“Pentagon je nekoliko godina obustavio suradnju s privatnim vojnim kompanijama, ali je onda nastavljena, primjerice, u Afganistanu. Američki Kongres također je pokušao zakonski ograničiti djelovanje PMC-a i staviti ih pod određenu kontrolu, što do 2007. godine apsolutno nije bio slučaj. A sada je to potpuno uređeno tržište”, rekao je Dudakov. No, usprkos svim pokušajima da se rad plaćenika stavi pod kontrolu, ponavljanje scenarija sličnog događajima na trgu Nisour moguće je i 2022. godine, smatraju stručnjaci. “Naravno, to je još uvijek moguće, ne samo na Bliskom istoku, nego svugdje gdje postoje aktivni sukobi i postoji prijetnja da se zaposlenici PMC-a nađu pod vatrom. Pravno, ne postoji način da se zajamči da se to neće dogoditi”, rekao je Chuprygin.

Prema njegovim riječima, trenutačno u Iraku postoji barem nekoliko zapadnih PMC-a koje prate VIP osobe izvan ”zelene zone” i štite objekte, lučke i logističke strukture te nalazišta prirodnih resursa.

“Neki ljudi kažu da bi bilo dobro potpuno zabraniti PMC-ove. Ali čemu bi to dovelo? Uzmimo, na primjer, isti taj Irak, gdje zapadne PMC-i djeluju od 2003. Bez njih bi zapadne tvrtke jednostavno prekinule svoje poslovanje jer ne vjeruju lokalnoj policiji. Ali nakon incidenta s Blackwaterom, gotovo 100 posto PMC-a u Iraku je pooštreno. Od tada nismo čuli ni za jednu ozbiljnu nesreću. Privatne vojne tvrtke također su radile na otklanjanju grešaka. Za njih je ovo ogroman posao. Tržište je jako veliko i financijski povoljno. U tome prednjače Amerikanci, Britanci, Francuzi.”

Chuprygin je dodao da PMC još uvijek većinu prihoda primaju iz proračuna svojih zemalja i nastavljaju raditi za vlade tih država.

Dudakov je primijetio da se čak iu vojnim operacijama koje se vode u Ukrajini, gdje se strani plaćenici bore na strani Kijeva, još uvijek mogu vidjeti ‘vojnici sreće’ koji djeluju izvan zakonske kontrole. “Samo što sada mediji o ekscesima plaćenika nisu naširoko popraćeni, i doista, možemo reći da posljednjih godina nije bilo niti jednog većeg incidenta u kojem su PMC-i ubijali civile u javnosti. Ali nitko ne može jamčiti da se neće ponoviti scenarij pucnjave u Nisouru”, rekao je.

Related Articles

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

Back to top button
%d bloggers like this: